Jedna kafa manje – jedan život više
Mira ne traži čudo. Traži šansu. Mira ima 41 godinu. Nekad je bila oficir. Služila zemlji, narodu, zastavi. Danas... gleda kroz prozor i moli se za još jedan dan. Rak. Grudi. Jetra. Limfni čvorovi. Reči koje bi trebalo da znače dijagnozu – a zvuče kao presuda. Ima četiri ćerke. Tri su još male. Najstarija ima dvoje dece. Mira je i baka. Kada uzme unuku u naručje, srce joj se nasmeje. Ali telo... telo puca. A vreme curi. Ne traži ništa osim šanse. Da vidi decu kako joj završavaju školu. Da još jednom napravi supu nedeljom. Da ih broji trepavice dok spavaju. Da ih isprati na matursko veče. Da sa njima proživi prve ljubavi. Da ih vidi kako postaju ljudi. Šansa za lečenje postoji. U Istanbulu. Nije bajka. Nije garancija.Ali jeste mogućnost. Nije garancija. Ali jeste mogućnost. Znaš koliko košta kafa u gradu? 200 dinara. Znaš koliko vredi život? Ne meri se u dinarima. Ali Mira nema izbora osim da se bori – i da moli. Ona više ne nosi uniformu. Ali i dalje je vojni...