Maj koji nije moj
Ne volim kišu, ne volim maj koji laže
Ne volim kišu. Ne one tihe kapljice koje maze, već ovu što dobuje po prozoru kao da me podseća na sve što sam htela da zaboravim. Maj bi trebalo da bude proleće – cvetovi, sunce, lakoća u kostima. A ovaj maj? Liči na jesen, na sive kapute i cipele koje se nikad ne osuše. Kao da je zaboravio svoje obećanje.
Sela sam jutros uz kafu, gledala kako oblaci gutaju nebo, i pomislila – zašto me ovo toliko pogađa? Možda jer kiša u maju nije samo voda. To je podsetnik da stvari nisu uvek onakve kakve očekujemo. Da proleće može da izda, kao ljudi koji kažu ‘volim te’ pa odu. Kao maj koji obeća toplotu, a donese studen.
Nekad sam mislila da kiša spira sve – tugu, greške, umor. Ali ova kiša samo taloži. Navlači zavese na moje misli, tera me da se pitam gde je nestalo ono dete koje je trčalo boso po lokvama. Sad hodam oprezno, sa kišobranom koji ne štiti od onoga što nosim unutra.
A ipak, negde između kapi, tražim razlog da ostanem. Možda je to kafa koja se još puši. Ili poruka ‘kako si’ od nekoga ko misli na mene. Možda je to samo tvrdoglavost – ako maj može da laže, mogu i ja da se borim za svoje sunce. Ne volim kišu, ne volim ovaj maj. Ali volim sebe dovoljno da sačekam proleće, makar ono došlo u junu.
A ti... šta radiš kad kiša pokuša da te ugasi?
Šmizla | Kiša u maju | maj 2025.
Pisac u prevodu, blogerka s podtekstom,
žena u pokušaju da razume druge, ali prvo – sebe.
© Autorska prava zadržana.
Ako već moraš da prepišeš – bar potpiši autora.
#Šmizla #MisliUzKišu #Kiša #Maj #Nostalgija
Коментари
Постави коментар