Palanka, Smederevska, a svoja...

 Nije bitno koliko nas je — bitno je da nas ima.


Dok su se po Beogradu štampali spiskovi prisutnih i delile dnevnice za vernost, u jednoj maloj Palanci — onoj Smederevskoj, koja na karti možda ne zvuči važno — dešavalo se ono što ni sto šatora ne mogu da prekriju.

Na ulici, bez pompe, bez bine, bez ozvučenja i kamera, stajali su oni koji su birali da ostanu svoji. Mirno, ali nepokolebljivo. 



Palanka, rekli bi neki — mala, bez značaja. 

Ali danas , Palanka je bila veća od Beograda. Danas je ona  prestonica razuma. 

 Dok  se po Beogradu brojao skupljeno sa kuke i sa motike, a narod u kolonama vozio ka centru pod parolom  "slobodne volje" (i dnevnice), u maloj Palanci skupila se šačica ljudi koji nisu došli da tapšu nikome, ni da jedu kobasice pod reflektorima cirkusa. Ti ljudi nisu išli da budu broj. Oni su došli  da budu glas.

Oni su stajali tiho, ali ponosno.  Došli su samo sa verom da Srbija može biti normalna zemlja. Zemlja u kojoj se ne moraš saginjati pred lažima da bi preživeo. U kojoj se šator diže kad se slavi pravda, a ne kada se zakopava istina.

Nisu blokirali, nisu vređali, nisu nosili transparente ni parole sa greškama u pravopisu. Nisu morali. Njihova pojava je bila dovoljna.

Jer u Srbiji 2025. godine, najveći luksuz je biti čovek koji neće da učestvuje u laži.

U Beogradu se delila lojalnost na parčetu hleba.
U Palanci se delilo dostojanstvo — bez cene.

A među njima, deca.
Ne deca sistema, ni deca režima.
Deca slobode.
Nosili su transparent na kome je pisalo:
„Ljubav je na ulici.“


I zaista — bila je.
U svakoj ruci koja je držala tu poruku.
U svakom koraku koji nije napravljen po naređenju.
U svakom pogledu koji nije tražio odobrenje odozgo, nego podršku sa strane.

Palanka je danas bila veća od svakog betonskog spomenika, 
svakog transparenta „podrške“ koji miriše na štamparsku farbu i strah.
Palanka nije bila „mala“.
Palanka je bila veličanstvena.
Jer je stajala.

Bez ijednog sendviča.
Bez autobusa.
Bez šatora.

Samo sa istinom — i decom koja znaju 
da je ljubav tamo gde sloboda nije zabranjena.

I zato, možda nisu svi mogli da dođu.
Ali svako ko je bio tamo, bio je dovoljan dokaz da Srbija još diše.

Tiho. Skromno. Ali slobodno.


✍️ Šmizla | Mala Palanka, velika Srbija | April 2025.



 © Šmizla, April 2025. Sva prava zadržana. Zabranjeno je preuzimanje,

 umnožavanje i distribuiranje bez izričite dozvole autora.


#ŠmizlaiŠerpa #Palanka #dostojanstvo #CarJeGo #glasrazuma 

#mirnoalimoćno #probudise #Srbija2025 #normalnazemlja 

#autorskiSadržaj #zabranjenokopiranje

Коментари

Популарни постови са овог блога

Jelena Biserčić – žena koja je brusilicu zamenila varjačom, a srce ostavila u šumi

Ana Jovanović: Četiri ljubavi iz Arilja

Jelena Obradović - Piperska Odiva koja priče pretvara u emocije.