Ništa me nije vezivalo za tebe
Ništa me nije vezivalo za tebe
Mogu da verujemda je bio trenutak,Onaj kad si mi prišao,nepozvan, i rekaoda u mom osmehuživi neka tuga.Ništa me nije vezivalo za tebe,Kao što se rekene vezuju za obale,Osim kada ih poplave.Nismo se dodirnuli u prolazu,Nismo delili klupu u parku,Niti iste priče u detinjstvu.Nismo voleli iste knjige,Ti si tražio vetar,ja sam čekala plimu.Ja sam pisala pesme,ti si ih ćutao.Ništa nije slutilo da ćešzavući ruku u moju kosuI ostaviti prstemeđu mojim mislima.Nije bilo znaka, ni nagoveštajaDa ćeš me jednom poljubitikao da ti od toga zavisi život.Da ćeš stajati na mom pragu,Nositi miris dalekih gradova,I govoriti da ne znaškako si stigao ovdeAli da više ne umeš da odeš.Ko si ti?Neko ko je došao nepozvan,a ostao kao da oduvek pripada.Neko ko je ćutao kad sureči bile suvišne,I govorio kad je tišina pretilada nas proguta.Neko ko je rukama crtaoputeve po mojoj koži,A onda se čudio što uvekpronađe put nazad.Neko ko me je jednomuhvatio za rukuI rekao da u mom pogledužive dve jeseni.Neko ko me je poljubiokao da u meni postoji sutraKoje nikada neće doći.Ništa me nije vezivalo za tebe,Sve dok me nisi pogledaokao da sam kiša i poželeoda pokisneš zauvek.
Ljiljana Đurišić | Prsti u kosi | Mart 2025.
Zabranjeno kopiranje, reprodukovanje ili distribuiranje ovog teksta
bez izričitog odobrenja autora. Sva prava zadržana.
#ŠmizlaIŠerpa #Autori #NištaMeNijeVezivalo #PoezijaDuše
#StrastNaPragu #KišaULjubavi #EmocijeBezFiltera

Коментари
Постави коментар