Ne kupuj- udomi : Bezgranična ljubav na četiri šape

 Ako imate sreće, pas će ušetati u vaš život. Ukrašće  vam papuče. 

Ukrašće vam srce. I zauvek sve promeniti.

Psi nisu samo kućni ljubimci. Oni su saputnici, čuvari duše, terapeuti bez diplome. Osećaju pre nego što kažemo, razumeju kad ni sami ne znamo šta osećamo. Pas ne traži objašnjenja, ne ljuti se na naš loš dan. Samo dođe, nasloni glavu na kolena i ostane tu. On zna.


Kori je bila poklon koji nam je bukvalno ušetao 
 u živote i promenio ih iz korena.

Najčistija ljubav koju sam ikad osetila . Kad je bila tu, kuća je bila puna – njen pogled, njen rep što maše, njena snaga koja nas je čuvala. Kad je uginula, nismo mogli da se sastavimo mesecima. Ma ne da nismo mogli - nego ni dan danas nismo – ostavila je rupu koju niko ne može da popuni. Al’ ta ljubav? Vredi svaku suzu.



Emu smo upoznale jednog hladnog januarskog dana
– i usvojila nas je na prvi pogled. 

Jovana i ja otišle smo u azil u Pazovi po drugog psa. Sedimo s devojkom koja volontira, pričamo kog da uzmemo. Jovana sanja nešto malo, belo, pufnasto, kao oblak na šapama. A onda Ema, francuska , stara francuska frajla, skoči Jocki u krilo, gleda je pravo u oči, kao da kaže: „Ti si moja.“ Jovana priča dalje, ne primećuje je odmah, dok ja ne kažem: „Ne biraš u životu uvek ti, nekad izaberu tebe. Zar ne vidiš da si odabrana?“ Tek tad je postala svesna Eme – i srce joj se otvorilo. Kako da je ostavimo?
I tako Ema postade novi član naše porodice.


A Klea? Klea je igračka na baterije – mini maltezerka koju je žena od koje smo dobili našla zapuštenu i zaraslu. Sad skače, trčkara, razigrana kao dete. Kad me pogleda onim okicama punim ljubavi, rastopim se . Čarape? Od kad imamo nju naći  dve iste je nemoguća misija!

Ljudi uzmu psa, često za decu, misleći da je igračka. Onda shvate – nije, i bez imalo empatije ga izbace na ulicu ne razmišljajučći šta će biti sa njim.. Pas je ljubav. Pas je obaveza. Nagaziš na lokvicu ili „minu“ kad najmanje očekuješ. Šetaš ga kad ti je hladno, kad ti se spava. Ne možeš mu gurnuti tablet u šape ili pustiti crtani. On očekuje da ga voliš koliko i on tebe – a to nije mala stvar.


Ne kupuj – udomi.

Koliko napuštenih pasa čeka svog čoveka? U azilu u Pazovi, gde smo našli Emu, stotine okica punih ljubavi, gleda kroz rešetke – mole za šansu, za topli dom, za nekog ko će im reći: „Ti si moj.“ Posle posete tom mestu danima sam bila bolesna. Te poglede ne mogu da izbacim iz glave .

 Nisu moderni, nisu rasni, nisu „savršeni“ po katalogu. Al’ su puni ljubavi koju ne možeš kupiti ni za milion dolara. Kad uzmeš psa iz azila, ne spašavaš samo njega – spašavaš sebe.


Kori nas je učinila boljim ljudima. Klea nas je spasila. Ema nas je naučila da nekad 
treba pustiti druge da odaberu nas. Ne kupuj – udomi. Pusti da tvoj pas izabere tebe.  


Oni koji ih ne vole? Ne razumem ih. Kažu: „Skloni tog psa“, „Mrzim kad laju“, „Treba ih potrovati“. Pas koji laje ne laje iz hira. Laže onaj ko kaže da psi ne osećaju. Osećaju, i te kako. Nemaju zlobe u sebi. Laje jer brani, jer voli, jer mu je to glas.

Psi znaju. Namirišu lošeg čoveka na kilometar. Pas koji nikad nikome nije naudio reži, a vlasnik kaže: „Ma nije on takav.“ Jeste. Pas vidi ono što mi ne vidimo. Ljudi koji ih mrze možda mrze to što ih pas vidi onakvima kakvi jesu – bez maske. Pas gleda u srce. I ako tamo nađe mrak, znaće.

Znaš li koja je to sreća kad dođeš kući, a tamo te čeka neko ko ti se obraduje kao da si ceo svet? Ema me dočeka tiho, Klea skače kao tornado, a Kori – Kori je bila moj svet. Pas nikad ne prestaje da voli. I zato, ako imate sreće, pas će ušetati u vaš život. , i on nikad više nećete biti isti.



Šmizla | Šapa U Srcu | April2025.

#ŠmizlaIŠerpa #PričeIzKomšiluka #PsiILjubav #EmaKleaKori #NeKupujUdomi

© Prste dalje od Šmizle – autorska prava na snazi!

Коментари

Популарни постови са овог блога

Jelena Biserčić – žena koja je brusilicu zamenila varjačom, a srce ostavila u šumi

Akademik Slobodan B. Marković – Geograf koji čita prošlost Zemlje i mapira budućnost Srbije

Jedna kafa manje – jedan život više